Galeb Jonathan Livingston

Galeb Jonathan Livingston ima sve odlike bajke suvremenog života prožete elementima modernog života. U opće poznatim bajkama gdje glavnu riječ vodi princeza ili siromašna ljepotica te princ ili pak sretni seoski deran, svakako sa sretnim završetkom, u ovoj priči glavni je galeb i njegova družina.

Karakteristike basne, u kojoj životinje komuniciraju jedna s drugom, u ovom slučaju čak i telepatski, svakako nije za zanemariti. Određena družina galebova predstavlja savršena bića iz nekog nama nepoznatog svijeta gdje je sve savršeno, a sloboda je sinonim za sve što može biće učiniti sretnim. Uz karakteristike moderne bajke,srećemo niz alegorija koje nas vode kroz cijelo pripovijedanje.

Galeb Jonathan nije zadovoljan svojim običnim životom koji diktiraju zakoni jata. On želi od života nešto više što može postići jedino marljivošću i upornošću. On pati za savršenstvom. Svaki pojedinac današnjeg doba teži višim ciljevima. Želi se istaknuti u sredini u kojoj živi te zavrijediti poštovanje i priznanje okoline. Svaka individua može se djelomično ili u cjelovitosti naći u galebu Jonathanu.

Roman je pisan kratkim i jasnim rečenicama razumljivim većini uzrasta. Uz obilje ispreplitanja raznih tehnika pripovijedanja srećemo monolog, dijalog, opisivanje koje se koristi kod dočaravanja raznih vrsta letenja,te pripovijedanja koje dočarava život i ponašanje galebova. U mnogim rečenicama mogu se pronaći elementi današnjeg života.

Cijela priča obiluje prizorima letenja te se stoga i dio radnje odvija u zraku, a dio na zemlji. Pojam zraka, neba, nedostižnih visina ima simbolično značenje. To je ono što pojedinac postiže svojom upornošću, radom, nešto što ga izdvaja u zajednici.

Vrsta djela: suvremena bajka

Tema: život galeba Jonathana Livingstona

Ideja: i nemoguće želje mogu se ostvariti uz dovoljno truda, rada i ustrajnosti

Vrijeme radnje: neodređeno vrijeme, sadašnjost

Mjesto radnje: na moru i obala

Kratak sadržaj

Na lagano uzburkanom moru naziralo se jutarnje sunce nagovještavajući još jedan prekrasan dan u nizu, kao stvoren za vježbanje. Negdje daleko na pučini ribari su bacali svoje prve mamce nadajući se dobrom dnevnom ulovu. Na mamce se polakomilo mnoštvo gladnih galebova nadajući se komadiću koji će utažiti nezasitnu dnevnu glad. Daleko na pučini nazirao se usamljeni galeb, Jonathan Livingston. Uvježbavao je opasne okrete u zraku koji su ga mogli stajati života.

“…galebovi ne znaju za nesigurnost u letu ni za gubljenje brzine. Gubljenje sigurnosti i brzine u zraku za njih je sramotno i nečasno…”

Galeb Jonathan Livingston nije bio običan galeb. Ostale galebove zanimalo je samo kako doći do dnevne količine hrane. Naš galeb bio je zainteresiran isključivo za letenje i težio je njegovu savršenstvu.

“…Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti.”

Njegovi roditelji nisu bili previše oduševljeni njegovom pretjeranom ljubavlju prema letenju. Previše često bio je sam okružen samo nebeskim plavetnilom. Dok su se njegovi vršnjaci bavili usavršavanjem lova i otimanjem ulova ribarima, on je usavršavao slijetanje na vodu. Bio je vrlo znatiželjna ptica koja se nije povinovala zakonima jata. Volio je eksperimentirati i vidjeti dokle sežu njegove mogućnosti, kako u vodi tako i u zraku.

Otac ga je vrlo često upozoravao da samo letenje nije dovoljno za preživljavanje. Želio je da u zimskim mjesecima, kada ne bude dovoljno površinske ribe, ne mora brinuti o sinovoj prehrani. Žarko je želio da mu sin bude poslušan poput ostalih mladih galebova iz jata. Jonathan je želio biti poslušan i ne zadavati bespotrebne glavobolje svojim roditeljima.

“…Nekoliko sljedećih dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista se trudio, borio se i kričao s jatom oko gatova i ribarskih brodica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali to mu nekako nije uspijevalo.”

Njegova upornost da živi kao ostali galebovi njegova jata nije dugo trajala. Vrlo brzo se vratio starom načinu života, vratio se letenju, svojoj jedinoj strasti. Proučavanje brzina i mogućnosti koje ona pruža bile su mu opsesija. Ozlijede koje je mogao zaraditi izvodeći razne akrobacije nisu mu bile dovoljno upozorenje. One su bile samo poticaj da još većom upornošću prione vježbanju uvijek iznova ponavljajući zadatak dok ne bi dosegnuo savršenstvo. Njegov se trud nakon mnogo sati upornog vježbanja i letenja konačno isplatio.

“…Jonathan je postigao svjetski rekord  u brzinskom letu za galebove.”

Svaka brzina ima svoju cijenu. Tako je i Jonathan stremeći k moru velikom brzinom udario o vodu. “…koje mu se učini tvrdo poput stijene…”

Udarac je bio toliko jak da se onesvijestio. Dugo je onesviješten plutao. Došavši nakon višesatnog plutanja opet k sebi,  sva bol koju je osjećao nije bila ni približno teška kao bol neuspjeha. Posumnjao je u svoje mogućnosti i poželio se vratiti jatu.

“…Priželjkivao je  da ga breme neuspjeha odvuče na dno i da se tako sve završi…”

Nakon ovog teškog neuspjeha prisjetio se očevih riječi i upozorenja i poželio “odletjeti natrag svome jatu i pomiriti se s onim što jesam, jadni ograničeni galeb”.

Poletio je prema poznatoj mu hridi, potisnut teškim bremenom neuspjeha. Jato se noću sakupljalo na obali. Dok je letio noću, ponovo se vraćao na svoj neuspješni slet. Razmišljao je o razlozima svog neuspjeha. Znao je koliko je sati i truda bilo uloženo pa se nije mogao pomiriti sa takvim stanjem.

“…Bol i odluka začas iščeznuše.”

Dosjetio se da će let biti uspješan ako upotrijebi kratka krila. Ako bude koristio samo vrhove krila uspjeh neće izostati. Nakon mnogo napornog vježbanja, kršenja raznih obećanja, pretrpljenih strahova
“Jonathan je postao prvi galeb koji izvodi akrobatske letove.”

“…Možemo se izdići iz neznanja,možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni. Možemo naučiti letjeti.”

Kad je sletio na obalu, dočekalo ga je njegovo jato. Starješina jata pozvao ga je da stane u krug.
“Stajati u sredini značilo je ili veliku sramotu ili veliku čast.”

Svako jato imalo je svoje zakone kojih su se trebali pridržavati svi galebovi. Starješina jata donosio je važne odluke, pohvale, nagrade ili izopćenje iz jata. U ovom slučaju Jonathan je u sredini kruga stajao zbog sramote, a kad si osramoćen “…značilo je biti izopćen iz društva galebova…”

Jonathan nije šutio. Pokušavao se obraniti. Želio je svima pokazati što je rezultiralo satima napornog rada i truda. želio je da svi shvate i poštuju njegovu ljubav i strast prema letenju. Nitko nije želio slušati njegovu obranu. Mrkih pogleda, grakćući, svi su mu okrenuli leđa. Ostao je posve sam u bespuću mora i neba. Morao je napustiti hridi i naći neko novo mjesto koje će zvati svojim. Osamljenost ga je odvukla dalje nego što je namjeravao. Bilo mu je svejedno gdje se nalazi, jer pomisao da njegova braća ne mogu shvatiti njegovu potrebu za letom i slobodom koju osjeća visoko iznad morskog plavetnila, boljela je neopisivo.

Nije odustajao od svog sna. Sada mu se život svodio isključivo samo na letenje i lov ribe. Naučio je loviti rijetku  i ukusnu ribu iz morskih dubina i sve to zahvaljujući brzini  i visini letenja koju je još više usavršio.

“…Naučio je spavati u zraku za dugih noćnih letova… Jonathan je otkrio da su do sada strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega toga oslobodio, poživio je zaista dugo i lijepo…”

Jedne večeri dok je mirno letio ne razmišljajući o ničemu, pored njega su se stvorila odjednom dva galeba sa zavidnom vještinom letenja. Jonathan je želio provjeriti njihovu spretnost i okretnost, brzinu i spremnost na akrobacije u letu. Pokazao je sve svoje umijeće stečeno tijekom mnogih sati letenja. Galebovi nisu nimalo zaostajali u vještinama. Parirali su u svim vratolomijama koje je Jonathan izvodio. Jonathan je želio znati tko su oni i odakle dolaze.

“…mi smo iz tvog jata… mi smo tvoja braća…”

Došli su da ga povedu doma, natrag u jato koje je davno bio napustio i koje tada nije imalo razumijevanja za njegovu strast, za njegovo umijeće. Pun straha od starosti, Jonathan se bojao da neće uspjeti. Kao i mnogo puta do tada skupio je svu hrabrost koju je posjedovao i otisnuo se na put sa svoja dva nova suputnika.

“…došao je trenutak da pođe kući… uzdigne se i nestane u sasvim tamnom nebu…”

Leteći s dva sjajna galeba prema tamnom nebu, Jonathanovo tijelo postajalo je sjajno kao i ono njegove braće. Tri sjajne ptice na nebu sjajile su poput zvijezda i plijenile svojom ljepotom i umijećem letenja. Letio je jednako besprijekorno kao i njegova braća. Perje mu je blistalo, odisao je nekom novom njemu nepoznatom snagom.

Neko vrijeme su letjeli nadmašujući sami sebe, postižući neopisive brzine. Ne progovorivši ni riječi, dva galeba koji su ga cijelo vrijeme pratili, zaželjeli su mu sretno slijetanje  i nestali u oblacima. Jonathan je tek kasnije primijetio da se nisu ni oglasili, a razgovarali su. Bio je to telepatski razgovor,  doznao je mnogo kasnije.

Pred njim se pružala vrlo razvedena obala na kojoj se naziralo tek nekoliko galebova njemu potpuno nepoznatih. Cijelo okruženje bilo je novo i njemu potpuno nepoznato. Ono ogromno jato koje je on poznavao nije bilo tu.

“…Nebo bi moralo vrvjeti od galebova…”

Neki novi galebovi potpuno nepoznati zaželjeli su mu dobrodošlicu, ali bez riječi. Desetak galebova što su doletjeli s obale i nijemo mu zaželjeli dobrodošlicu bez riječi, srdačno ga dočekaše. Nije bio naviknut na toliko topline od strane drugih galebova. Nijema tišina bila je popraćena samo treptajima i šumovima koje su proizvodili treptaji krila. Sve je bilo čudno. Neka sjećanja su izblijedila, ali Jonathan je bio toliko umoran da “…čučeći na obali, i dalje bez riječi, zaspi.”

Nadolazećih dana, Jonathan je shvatio neke bitne stvari koje mu je donio novi život. Nije se nalazio na Zemlji. Zemaljski život ostavio je iza sebe. Konačno je našao jato kome nije glavni cilj bio napuniti trbuh i utažiti glad te ostatak dana provesti kriješteći i čekajući novi izlazak sunca. Svi ovdje bili su opsjednuti letenjem i težili su višim ciljevima. Imali su zajedničke interese.

Jednog jutra, nakon mnogo vremena, sjetio se Jonathan svog prijašnjeg života. Nijemim razgovorom, telepatski,želio je saznati od svog instruktora letenja zašto je njihovo jato tako malo. Nije brojalo tisuće galebova kako obično bude na hridinama.

“…odgovor je u tome što si ti, Jonathane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova…”

Svi galebovi preživjeli su nekoliko života dok nisu našli i otkrili savršenstvo. Nekima je trebalo više vremena, dok je Jonathan svojom marljivošću  i upornošću vrlo brzo dosegnuo cilj.

“…Biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom… ali ti Jone-proslijedi-ti si naučio sve odjednom i nisi morao proživjeti tisuću života da bi stupio u ovaj život…”

Dani su se nizali. Jonathan je usavršio sve nedostatke u letenju kojih je bilo vrlo malo. Skupio je hrabrost, približio se starješini jata te ga upitao o postojanju neba.

“…Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo  je savršenstvo.”

Čjang je bio jedan od galebova koji je imao sposobnost mijenjanja mjesta boravka u trenu. Jonathan je izrazio želju za učenjem te vještine. Čjang je rado prihvatio  i počeli su obuku u vrlo kratkom vremenu.

Uporno vježbajući cijeli dan,uspjeh nije bio na vidiku nego samo silni umor. Zadnjim atomima snage spremao se za ponovni pokušaj kad je sam od sebe shvatio  što mu je Čjang govorio. Istog trena našao se s Čjangom na nekoj posve novoj i nepoznatoj obali. Bili su na nekoj planeti sa zelenim nebom i dvije zvijezde umjesto sunca. Jonathan je bio oduševljen novo naučenom vještinom. Opet se uporno i naporno vježbanje isplatilo.

Cijeli dan proveli su na tom neobičnom mjestu. Tek kasno navečer ponovo su se pojavili među jatom. Jonathan je u očima ostalih galebova primijetio divljenje i strahopoštovanje jer je bio jedan od rijetkih galebova koji je u tako kratkom periodu uspio savladati vještinu nestajanja i pojavljivanja na drugom mjestu. To su nazivali opet višom razinom. Čim je vještina bila složenija, to je više raslo poštovanje ostalih pripadnika jata.

Od tog dana, Jonathan je mnogo vježbao. Usavršavao je let u prošlost i budućnost. Znao je, da kada bude savršeno ovladao tom vještinom, tek tada će moći “…uzletjeti i spoznati smisao dobrote i ljubavi…”.

Zahvaljujući svojoj upornosti i vjeri instruktora u njegove sposobnosti, te bogatom iskustvu i savjetima, Jonathan je vrlo brzo savladavao sve prepreke ma kako bile nepremostive. Novo jutro donijelo je nove događaje. Čjang, razgovarajući sa svojim jatom, počeo je sjajiti. Što je više sjajio, to su mu se obrisi smanjivali. Nestajao je. Pogledao je Jonathana te mu rekao: “Proučavaj i dalje ljubav”.

Potom je nestao. Bile su to njegove posljednje riječi upućene Jonathanu. Jonathan nije zaboravio odakle je došao. Kako je vrijeme odmicalo, srce ga je vuklo na njegove hridi. Iako izopćen iz jata, želio je znati da li je još netko proživio njegovu sudbinu i naslijedio strast prema letenju. Žarko je želio biti učitelj letenja i svoje vještine i znanja prenijeti na nove naraštaje. Želio je da i drugi galebovi okuse čari letenja, slobode koju ono donosi, želio je da dotaknu savršenstvo.

Sulivan, starješina jata, odgovarao ga je od nauma da se vrati na Zemlju. Ostao je još neko vrijeme raditi s pridošlicama, ali odluka je svakim danom jačala. Želja je bila isuviše jaka  i snažna, izazov preveliki da bi samo tako odustao od svoje nakane. Na dan odlaska, Jonathan se teška srca oprostio od svog dragog prijatelja Sulivana, uvjeren duboko da će se “…između sada i ovdje, ipak povremeno sresti…”

Njegova sposobnost mijenjanja mjesta mislima omogućila mu je povratak među veliko jato galebova shvaćajući u tom trenutku da je “…savršen simbol slobode i leta…”.

Galeb Fletcher Lynd bio je vrlo mlad i gajio je također veliku strast prema letenju. Osuđivao je svoje jato koje ga je gledalo poprijeko kao i onomad mladog Jonathana koji im se suprotstavio i krenuo svojim putem.

Leteći, začuo je nečiji blagi glas koji ga je upozoravao na greške. Pored njega je letio Jonathan sjajnih krila ne pomičući ni jedno pero.Klizio je lakoćom blagog povjetarca. Mladi Fletcher je bio zadivljen njegovom tehnikom letenja te ga je zamolio da ga poduči toj vještini. Jonathan je vrlo rado prihvatio pruženi izazov.

Mladi Fletcher je tako dobio instruktora letenja, a jatu će se pridružiti nakon završetka obuke. Mladi galeb je vrlo brzo učio vještine koje su bile stavljene pred njega. Bio je mlad i željan znanja te mu ništa nije padalo teško.

Nakon mnogo uzleta i padova, nakon mnogo neuspjeha, Fletcher je izgubio nadu da će naučiti savladavati velike brzine kao i njegov instruktor. Jonathan je imao mnogo strpljenja za svog mladog učenika pa je s njim opet iznova uvježbavao uzlete i poniranja sve do posljednje mrvice snage.

Nakon par mjeseci, Jonathanovo jato se povećalo. Imao je šest učenika koji su bili prognani i neshvaćeni zbog svoje strasti  prema letenju. Iako su svi odreda voljeli letjeti i ta strast ih nije ni trena napuštala, nisu nikako mogli shvatiti Jonathanovu ideologiju “…da let ideja može biti isto tako stvaran kao i let vjetra i perja… Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim tijelom”.

Prošao je mjesec dana obuke. Jonathan je želio da se vrate svome jatu koje ih je izbacilo zbog povrede nepisanih zakona svakog jata. Jonathan je prvi uzletio prema hridi gdje je bilo jato. Kada se galeb jednom izbaci iz jata više nema pravo povratka. Mladim galebovima ovladao je strah od neprijateljskog raspoloženja jata prema njima i Jonathanu koji je već daleko odmakao. Poletjeli su te s Jonathanom na čelu u formaciji dvostrukog romba, put žala na kome je kriještalo tisuće galebova.

Kada su sletjeli, kriještanje je umuknulo. Jonathan se nije obazirao na neprijateljski raspoloženo jato nego je ukorio blago svoje učenike ukazavši im na njihove greške. Oglasio se starješina jata, upozorivši ostale galebove da će biti prognani ako budu razgovarali s izopćenicima.

Jonathan se nije obazirao na riječi starješine, već je mirno nastavio s podukom letenja iznad zborišta galebova. Nije se dao smesti , već je blagim i smirenim tonom upozoravao na greške koje su radili njegovi učenici. Sate i sate letjeli su iznad jata izvodeći svakakve akrobacije. Letjeli su iznad granica svojih mogućnosti.

Noću se krug oko Jonathana proširio jer su mnogi bili radoznali, a u svitanje zore napuštali su ga i vraćali se svome pravome jatu bojeći se progonstva. Dugih mjesec dana bilo je potrebno da se jedan od galebova iz jata obrati Jonathanu sa željom da nauči letjeti. Nakon toga proglašen je izdajicom i protjeran iz jata.

Sada je Jonathan imao učenika više i lagano proširivao svoje jato. Ubrzo im se i pridružio galeb koji je imao problema s jednim krilom koje mu je vidljivo visjelo. Bio je uvjeren da ne može letjeti. Jonathan je upotrijebio svoje moći uvjeravanja rekavši mu da je slobodan i da može  raditi što hoće pa čak i letjeti.

“…Neobično glasni krik s visine od sto pedeset metara prene jato iz sna. Mogu letjeti…”

Svojim uzbuđenim krikom i neopisivom radošću, mladi galeb prenuo je iz sna tisuće galebova koji su svjedočili ovom čudnom događaju. Prije izlaska sunca, u ranu zoru, Jonathanu se pridružilo gotovo tisuću ptica željnih učenja ponašanja u zraku. Jonathan je imao mnoštvo sljedbenika koji su željno upijali njegove instrukcije i riječi. Očarani svojim instruktorom, u jatu su počele kružiti priče da je on sin Velikog galeba ili je tisuću godina ispred svog doba.

Nekoliko dana kasnije dok su svi marljivo vježbali, Fletcher je tumačio novajlijama elemente  brzinskog letenja kada mu se na putu našlo mladunče galeba. Da bi izbjegao sudar naglo je skrenuo i udario u granitnu stijenu. Nesreća je bila neizbježna. U tom trenu, misleći da je mrtav, Fletcher  je uspio doći na drugu razinu letenja. Uspio je letjeti kroz vrijeme.

Odlučio se ipak vratiti jatu i biti dalje instruktor. Jato je bilo zapanjeno ovom izvedbom. Jonathan, kao sin Velikog galeba, dotaknuo ga je krilom i povratio u život, bilo je uvjereno jato gledaoca koje se okupilo oko njih. Tada su ga nazvali vragom i još više zazirali od njega. Mislili su da želi uništiti jato.

Svi pripadnici jata okomili su se na Jonathana. Željeli su ga se riješiti jer su bili prestravljeni njegovim izvedbama. On nije nikada bio običan galeb. U trenu kad je jato bilo spremno na najgore moguće izvedbe, Jonathan i Fletcher našli su se kilometar daleko od podivljale rulje “…a kljunovi nasrnulih ptica okomiše se u prazno…”

Do jutra jato je zaboravilo na svoje ispade. Fletcher nije. Nikako nije mogao primiti k srcu da oni koje je smatrao prijateljima u trenu mogu postati neprijatelji. Jonathan ga je uvjeravao da treba tražiti dobro u svakom galebu i svima ukazivati kako to postići. Podsjetio ga je kako je Fletcher i sam bio protjeran, a sada predvodi jato.

Fletcher je ostao zatečen. Sebe je smatrao samo instruktorom letenja, a Jonathan mu je ukazao na činjenicu da je dovoljno sposoban da spozna i pronađe neograničenog Fletchera koji će biti za sve sposoban pa čak i da bude vođa jata.

U tom trenutku, Jonathanovo tijelo počelo je svijetliti nekim vanzemaljskim sjajem i onda je iznenada nestao. U zraku su ostale riječi upućene Fletcheru.

“Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti…”

Prošlo je neko vrijeme dok se galeb Fletcher nije vinuo o nebo, visoko, i našao novu skupinu učenika  obuzetih strašću  za letenjem i željno iščekujući svoju prvu lekciju. Fletcher je učio letjeti mlade galebove i živjeti u nadi da će ga život jednog dana opet spojiti s galebom Jonathanom Livingstonom.

Likovi: Jonathan Livingston, Sulivan, galeb Fletcher Lynd, Terrence Lowell, Kirk Maynard, starješina Čjang, dva galeba, Jonathanov otac

Analiza likova

Bilješka o autoru

Richard Bach rođen je 23. lipnja 1936. godine u Oak Park, Illinoisu, u Americi. Postao je poznat 70- ih godina prošlog stoljeća zbog nekoliko djela koja su stekla vrlo veliku popularnost.

Većina knjiga je autobiografskog karaktera, koristeći stvarne ili fikcionalne likove kako bi ilustrirao svoju filozofiju.

Bach je služio vojsku u Američkoj mornarici te zatim u krilima New Jerseya. Imao je nekoliko različitih poslova kao što je bio i tehnički pisač za Douglas Aircraft. Iz tog razloga je većina njegovih knjiga povezana s letenjem.

1970. godine izdaje knjigu “Galeb Jonathan Livingston” koja je u 1972. prodana u više od milijun kopija. Velika uspješnost knjige popraćena je medijima tih godina. 1973. godine knjiga je pretvorena u film u produkciji Paramount Picturesa sa glazbom Neil Diamonda.

31. kolovoza 2012. godine imao je zrakoplovnu nesreću, prilikom slijetanja na privatni aerodrom bio je ozlijeđen. Dan nakon nesreće prijavljeno je da ima teške ozlijede, ali da je stabilno te da ima ozljedu glave i slomljeno rame.

U prosincu 2012. godine objavljeno je da je knjiga “Putovanje s Puffom” poslana izdavaču dan prije nesreće.

Bach je imao šestero djece sa svojom ženom Bette, koja je također bila pilot. 1970. godine se razveo i oženio s Leslie Parrish, glumicom. Rastali su se 1997.  godine. Ponovno se oženio sa Sabrynom Nelson-Alexopoulos 1999. godine.

Autor: T.K.

Izvor:www.lektire.hr